Nenad Grujičić
HRPE PRAZNIH REČI
Tri decenije od smrti Josipa Broza Tita! U medijima, najednom, tekstovi, feljtoni, šou-programi, emisije, serije i razgovori o „najvećem sinu“. Feniksovska štafeta sa Ikarovim krilima iz šest bivših republika! Nećemo ulaziti u analize kako narod danas živi, a kako je pre; šta je bilo, bilo je... E, sad, da li je – ne ponovilo se, to je druga priča. Zgodna je prilika da se beskraju medijskog praha pridoda i čestica poezije. Naime, poznato je da su mnogi pesnici – ne zna im se broja – posvetili Titu svoje pesme. Da ne govorimo o amaterskim, radničkim i đačkim prilozima u suzama radosti i tuge. Silne su pesme komponovane, neke postale himne kao one iz pera Đorđa Balaševića Računajte na nas ili, pak, iz glasa Zdravka Čolića narodna Druže Tito, mi ti se kunemo. No, ovde će nas zanimati umetnička poezija, ona koja pledira za večni opstanak u književnosti i maternjem jeziku. Kako rubrika Duplo dno podrazumeva izbor samo jedne pesme, dvoumio sam se između pesama Osmeh u proleće Mire Alečković, To majka više ne rađa Aleksandra Sekulića i Vrijedi živjeti i boriti se – Tito Jovana Zivlaka
Tri decenije od smrti Josipa Broza Tita! U medijima, najednom, tekstovi, feljtoni, šou-programi, emisije, serije i razgovori o „najvećem sinu“. Feniksovska štafeta sa Ikarovim krilima iz šest bivših republika! Nećemo ulaziti u analize kako narod danas živi, a kako je pre; šta je bilo, bilo je... E, sad, da li je – ne ponovilo se, to je druga priča. Zgodna je prilika da se beskraju medijskog praha pridoda i čestica poezije. Naime, poznato je da su mnogi pesnici – ne zna im se broja – posvetili Titu svoje pesme. Da ne govorimo o amaterskim, radničkim i đačkim prilozima u suzama radosti i tuge. Silne su pesme komponovane, neke postale himne kao one iz pera Đorđa Balaševića Računajte na nas ili, pak, iz glasa Zdravka Čolića narodna Druže Tito, mi ti se kunemo. No, ovde će nas zanimati umetnička poezija, ona koja pledira za večni opstanak u književnosti i maternjem jeziku. Kako rubrika Duplo dno podrazumeva izbor samo jedne pesme, dvoumio sam se između pesama Osmeh u proleće Mire Alečković, To majka više ne rađa Aleksandra Sekulića i Vrijedi živjeti i boriti se – Tito Jovana Zivlaka